
Prošlo je ljeto Toše kao nikada do sada imao je cijela dva mjeseca bez angazmana i obaveza. Raspust i uživanje!Pripremajući se za svijetsku karijeru, za proboj na europsko tržište, skupljao je energiju od svog Kruševa i jednog putovanja, kojim je otsanjao svoj san. Ostvarila mu se najveća želja da vidi Jeruzalem (Izrael), što za mnoge znači utemeljenje vjere.
Prve dane srpnja/jula Toše i njegova djevojka Andrijana Budimir boravili su jednu sedmicu (nedjelju) u Izraelu, domovina jevrejske i kršćaneske vjere. Gledajuci fotografije iz tog perioda, ostaje da primjetimo da nikad nije bio ljepši. I taj otisak ne dolazi samo iz lika, iz blagosti kojom se oblagodanio izvana, već iz unutrašnje smirenosti, spokoja u očima koje je vezao za jednu stvar. Toše je znao gledati u jednu točku i satima da ne mrda.
U centru najznačajnijim povijesnim spomenicima zaljubljena dvojka je vidjela ostatak iz Solomonovog hrama, Zapadni zid ili Zid plača, Vitleem i crkve vezane za Isusov zivot. Toše kao "dobar plod iz dobrog korijena" bio je dobro pripremljen za ovo putovanje, znao je sto hoce vidjeti i sto napraviti. Dozivljaj je bio ulica vezana za pogubljenje Isusa - Via Dolorosa ili Put suza, crkvica na brdu Golgota gdje je bio razapet Sveti Sin, a zatim se okupao u rijeci Jordan.
Poslje ovog putovanja Toše je dobio novu snagu, ali je postao drugaciji, zamišljen i melanholičan. Možda sada, kada nije vise među živima, svi postupci, ispričane i neispricane stvari, poprimaju drugu dimenziju i imaju drugo značenje. Ali, njegovi najbliži su svjedočili su za promenu svog najmilijeg ,Čim se sa putovanja vratio u Makedoniju,
njegova sestra Dori, koja jako toplo i sa emocijama se sijeća svih detalja koje čuva kao skupocjena kamenja u srcu, kaze da je Toše bio zamišljen i šutljiv poslje puta. Svojima je pokazao jedan dio križeva kupljenih u Jeruzalemu, a drugi dio je bio pronađen u njegovim torbama koje su vraćene iz Nove Gradiske poslije nesreće. Dori je insistirala da joj se povjeri, da olaksa dušu stalno ga pitala što mu je, ali Toše je ostao dosljedan sebi - svoje nemire ukrotio je tiho,sutjeci.
"I ja sam primjetio da se promjenio", ispričao nam je njegov prijatelj iz djetinstva Toski Mavar. "Bili smo jako bliski, otvoreni jedan prema drugom, znali smo se islušati jedan drugog, pa me je stvarno iznenadio savjetom koji mi je dao. Rekao mi je da ljudima kažem ono sto mislim jer, štedeći ih, povrjeđujem sebe. Iznenadio me jer je na dotadašnjim nepravdama Toše uvijek reagirao mirno, komentirajući da nije njegovo suditi. Da netko odozgo vidi sve."
Toše se nije uspokojio ni poslje koncerta 05.10.2007 na Skopskom stadionu, gdje je bila prava erupcija osjecaja i pravi spektakl za pamcenje.
"Stalno se zahvaljivao Bogu za sve sto ga okružuje. Tražio je mir i rekao: 'Cece, život je prelijep, samo da Bog da, da traje još. Lijepo nam je, lijepo živimo, gledaj koliko nam je pomogla Preobrazenje'". Prisjeća se Dori (on je svoju sestru nazivao Cece).
Dani provedeni u Kruševu, kao po pravilu, bili su lijepo popunjeni. Iako je imao novog psa, zlatnog retrivera "Basa", kao deklarirani ljubitelj pasa, Toše je planirao opet čuvati šarplanince, jer je do prije pet godina uživao u nemirima dvojke "sarplaninaca" Meca i Tarzana koji su na svim većim natjecanjima dobijali odlične ocjene. Bio je jako ponosan na njih.
Navika se stvarala sa utrinskom kavom u kafiću "Planet", susret sa prijateljima, odbojka popodne, a često su zajedno išli na jezero Meckin Kamen ili do crkve "Preobrazenije". Toše je uživao u osjećaju da je svoj među svojima.
Veliku je ljubav Toše imao za unuke Kristijana i Nikolu. Oni ponosni na svog ujaka uživali su vozeći se u džipu sa njim i to su radili po nekoliko puta u danu. Toše je volio susretati ljude po čarsiji, stajao je da popriča, da nađe lijepu riječ za svakog čovjeka, poručujuci da se vole, da uživaju u životu.
Njegovi najbliži i svi koji su imali kontakt sa njim znaju da mu se nije išlo od kuće. Nije mu se putovalo, ali Toše je svoje obaveze svaćao najozbiljnije. Prije nego je krenuo za Skopje, pa prema Zagrebu, gdje ga je očekivalo snimanje novog spota (za pjesmu Igra bez Granica) i show na Hrvatskoj Radio Televiziji (HRT-u) "69" sa Zuhrom, povrijedio je nogu. To je bila slatka bol, jer Toše poznat po svom sportskom duhu i poštovaoc devize - u zdravom tijelu zdrav duh, po prvi put zaigrao je u svom klubu Sinalko, pobjedili su protivnika, odbojkaše iz Tetova. Pobjedu su proslavili sa picom i Toše je svom rođaku Andreju stalno ponavljao koliko je sretan.
Tu, zadnju noć, nedjelja 14 listopad/oktobar, Toše je spavao sa unukom Kristijanom.Oni su imali svoj nacin razumjevanja i bili su jako vezani.
Za glazbu, boljeg i genijalnijeg učitelja Kristijan nije mogao imati. Toše ga je učio svirati gitaru, a prva pjesma je bila "Tvoite baknezi na moite beli kosuli" i bila je savladana. Te večeri pravili su "strategiju" za dalje, jer Kristijan lijepo pjeva i Toše je u njega gledao svog nasljednika, sto bi u prijevodu značilo učesce na nekom dječijem festivalu u državi.
"Tog jutra dosla sam kod mojih kako bi donijela Nikolu da ga čuvaju", sjeća se Dori."Toše se spremao za put, trebao je krenuti u 10 sati, ali mu se nije ustajalo, bio je umoran i neraspolozen, žalila se mama da ga ostavi da ospava jos. U medjuvremenu mlađi sin Nikola mu je sakrio ključeve od džipa i dugo nije htio reći gdje su. Toše je bio sutljiv, boljelo ga je koljeno. Kad je našao ključeve, mlađi sin nije prestao plakati."
Nekoliko puta, kao uvijek prije polaska, pozdravio se sa roditeljima i krenuo ka Prilepu, zato što je htio da uzme novog igrača koji bi još vise ojačao klub "Sinalco". U Skoplju je imao još jednu obavezu, čekalo ga je snimanje u "Vrteleska" i susret s Vesnom Petrusevskom.
"U ponedeljak snimali smo 3 emisije "VRTELESKA"- sa Mirka Velinovska,Jelena Zugic i s Tosom",rekla nam je Vesna.
"U pauzi između snimanja otišla sam se presvući i ugledala ga nagnutog na šank u hodniku, obučen u džins, vrlo ozbiljan. Zagrlili smo se, kao mnogo puta proteklih 10 godina,smijali smo se za njegovu povrjedu na nozi, reko mi je:"Od odbojke mi je mamice, nije mi od ništa drugoga. Boli me, al proći će"
Prije nego što smo ušli u studio, spremam ga s pitanjima, dogovaramo se...,a on mi kaze:"Ne brini se ,sve ću ti reći".
Poslje mi reče: "Mnogo sam umoran". I moje insistiranje da ne putuje uveče, sutradan ujutro, da ospava i da krene za Hrvatsku, kao da nije ni čuo. Reko mi je:"Moram ići, imam snimanja i nastupe."
Prije nego što je sudbina umiješala svoje prste, samo nekoliko sati prije fatalnog kraja, htjeo čuti svoje prijatelje iz Kruševa. Javio se Misku, pitajući ga gdje su, koliko su na broju... S ove distance, ovo istinski zvuči kao pozdrav. Potom se nalazi s Georgijem i kreću na put. S benzinske pumpe "Nais" kod Niša pokupili su menadžericu Liljanu Petrović .
Drugo je ponavljano i više puta rečeno. Gole je vozio, Toše bio na suvozačkom mjestu, spavao. Sve do 6:25 sati u utorak, 16 listopada/oktobra 2007 kod Nove Gradiske, Toše se pozdravio sa ovim svijetom stradajući bez boli. Ali je bol ostavio nama...